Možda imaš na čemu da budeš zahvalan
Možda imaš na čemu da budeš zahvalan
Pišem ovo za sve nas koji često jurimo „više“. Više uspeha, više novca, više sigurnosti – a retko zastanemo da primetimo ono što već imamo.
Ponekad se toliko fokusiramo na ono što nedostaje da potpuno previdimo ono što već postoji u našem životu.
„Bog ti je danas dao dar od 86.400 sekundi. Jesi li iskoristio jednu da kažeš „hvala„?“ – Vilijam Artur Vord
Probudio si se jutros. Neko nije.
Data su ti nova 24 časa. Nekom su oduzeta.
Verovatno već hoćeš da me prekineš komentarom: „Ma nije da nisam zahvalan na onome što imam, samo želim više!“
I u redu je.
Želi više. Teži boljem, bogatijem, srećnijem i ispunjenijem životu.
Ali nemoj zaboraviti da budeš zahvalan na onome što trenutno imaš.
I ne – ne mislim da treba da se prisiljavaš na zahvalnost. Ne moraš stalno da budeš pozitivan. Ne moraš da ignorišeš životne nepravde. Ne moraš da budeš srećan sa mrvicama.
A ako prolaziš kroz težak period – imaš puno pravo da ti bude teško.
Ali probaj ponekad da zastaneš.Samo na trenutak. Udahni duboko.
I zapitaj se jedno jednostavno pitanje:
Da li ipak postoji nešto na čemu mogu biti zahvalan?

Možda…
… si odrastao čovek, a i dalje imaš živog jednog ili oba roditelja, pa u srcu možeš da zadržiš ono dete koje zna da negde postoji ljubav i podrška.
… u svom životu imaš nekoga ko te iskreno voli.
… imaš prijatelja ili dva koje možeš da pozoveš u bilo koje doba dana ili noći – da se izjadaš, poveriš ili jednostavno nasmeješ.
… imaš dovoljno da možeš pristojno da pojedeš, da se obučeš i da imaš krov nad glavom.
… imaš zdravlje koje te još uvek služi.
… imaš oči koje mogu da vide osmeh deteta, romantičan zalazak sunca ili pogled osobe koju voliš.
… imaš sluh da uživaš u muzici, glasu drage osobe ili cvrkutu ptica.
… imaš glas kojim možeš nekoga da utešiš, nasmeješ, izjaviš ljubav ili izgovoriš jedno iskreno „hvala“.
… imaš ruke koje mogu da pomognu, poprave nešto, zagrle nekoga ili pomiluju.
… imaš noge koje mogu da te odvedu blizu ili daleko.
… imaš srce koje još uvek snažno kuca.
Koje može da voli i bude voljeno.
… možeš sebi da priuštiš knjigu.
Možda onu koja će te zabaviti. Možda onu koja će ti promeniti pogled na život.
… možeš ponekad da sedneš u kafić i na miru popiješ kafu.
… imaš pristup internetu da naučiš nešto pametno, čuješ nešto dirljivo ili se jednostavno nasmeješ klipu sa šašavim bebama i mačićima.
… imaš telefon da pozoveš nekoga ili zabeležiš neki divan trenutak.
… imaš makar malo vremena koje možeš da posvetiš sebi.
Možda si imao prilike da iskusiš sve ovo.
A možda samo ponešto.
Moj dragi prijatelju, znam da danas retko kome ovo deluje dovoljno.
Svi želimo više.
Ali biti zahvalan na onome što imaš ne znači pomiriti se sa sudbinom.
Biti zahvalan znači prepoznati da imaš vrapca u ruci, a i dalje se truditi da dohvatiš goluba na grani.
Ako osećaš vatru u sebi – strast, želju, viziju, ambiciju – nešto što te vuče da ostvariš neki cilj…
zar i to nije nešto na čemu treba da budeš zahvalan?
Jer taj unutrašnji glas znači samo jedno:
da još nisi odustao.
Da u tebi još uvek postoji snaga za borbu.
A to je možda i najveći dar koji si danas dobio.
Zato te pitam, dragi prijatelju:
imaš li danas makar jedan razlog da kažeš – hvala?

